Evo onoga opet
Prvo mape, mrzim kad sam nesto duzan. Ove mape su iz faze planiranja, prva 4 dana je to uglavnom sto smo i vozili, pri kraju se malo razlikuje
ali kao informacija i ovo je OK.
Prvi dan Feldkirch (A) - Andermatt (CH)
Drugi dan je kruzna voznja oko 250-270 km.
Prvi pass drugog dana je bio San Gottardo na 2091m, gdje se nalazi i prelijepo jezero. Nekada davno su postanske kocije prelazile jezero na splavu.
Poslije San Gottarda malo trosenja guma:
Oko 2480 m iznad Straduna
, jos uvijek sija sunce, temperatura 20-tak stepeni.
Moram priznati da sam ja bio sporiji od kolege na ovakvim cestama. Ja sam ubijedjen da je to zbog godina (15 godina sam stariji), on me je tjesio da je to zbog tezeg motora, istina je vjerovatno negdje u sredini.
Svicarci su stvarno ponosni na svoju drzavu, zastava je gdje god pogledas, k'o da su Amerikanci (nedaj boze)
Teci dan opet dnevni izlet:
Kao i obicno ustajanje, dorucak, gorivo, kontakt i ....
Pokoji oblak na nebu, ali sve je jos uvijek pod kontrolom.
Za budjenje 2436 m
Kao sto rekoh (ili mozda nisam?) jezera su prelijepa. Neka su vjestacka, vecina je prirodna.
Tokom dan oblaci se polako skupljaju, nista strasno, ali tu su. Alpska voznja bez bar jedne kise bi bila svjetsko cudo.
malo kasnije
Sve za turiste, ovo je na visini od oko 2200 m i pruga se penje:
Oko 18:30 smo bili nazad u Andermatt-u. Pakovanje smo zavrsili za 15 minuta, platili sobu da ne gubimo vrijeme ujutro i otisli da ulovimo kakvu picu (onu od tijesta sa sirom...).
Cetvrti dan:
Danas je prilicno oblacno, temperatura je jos uvijek ugodna.
Cesta Prema San Bernardinu je savrsene kvalitete i kao sto vidite prilicno vijugava. Ove smijesne zgrade u pozadini se nalaze i sa druge strane vrha, nismo skontali cemu sluze.
Na vrhu jos jedno jezero
i prastari restoran koji iznutra izgleda veoma "tradicionalno" (u mom selu se to zove oronulo:)) i u kome su radile dvije starije gospodje koje medju sobom govore hrvatski
.
Ovo je moj najdrazi tunel. @,5 m sirine, nema svjetla, vrlo je strmo. Pojma nemam kako su kamioni u Prvom svjetskom ratu ovo prolazili.
Ovdje me je ludi Italijan umalo zgazio sa ovim 'nakim Ducatijem. Njima izgleda trebaju sire ceste. Talijanci, talijanci mamu li vam Madjarsku, sto bi rekli lale
Posto je bivalo sve mracnije i hladnije, odlucili smo da pocnemo traziti sobu. Konacno kisa je pocela i to vrlo jaka. Smjestili smo se u selu Bivio, 10 km od St. Moritz-a za nevjerovatnih 18 Eur, dorucak included. Par kilometaraq prije ovog sela smo pitali u dva hotela - 68 Eur po osobi! Soba je sasvim OK (vidi sliku dolje), stara dama koja izdaje sobe je cool, sve je bilo cisto.
Ujutro je bilo prilicno vedro, cekao nas je dug dan ukljucujuci i najvisu tack naseg putovanja. Dakle danas namjeravamo proci trecu najvisu cestu u Evropi (prve dvije su u planu za ovu godinu) i prespavati negdje u Italiji.
Krajolik se postupno mijenja u kamenjar tipican za Dolomite:
Prvi pass za danas:
I konacno najvisa cesta u ovom dijelu Evrope - 2758 m (oko 2760 m iznad straduna
). Mjesto je ocajno pretrpano motorima, automobilima i biciklima. Dobro ste procitali, biciklista ima na svim cestama k'o go..., ovaj turista. Svuda okolo parkinga su male radnje pretrpane kicastim i preskupim suvenirima. Mi smo ostali vrlo kratko, par fotki i gaaaas.
cesta prema dolje je mmmmmmmmmmm
Tipicna krivina, po nasoj konzaevativnoj racunici smo ovaj put prosli oko 1600 ovakvih serpentina sto uzbrdo, sto nizbrdo.
Poslije jos nekoliko prijevoja, dobrog italijanskog rucka, i opet nekoliko prijevoja nasli smo sobu u hotelcicu uz cestu i otisli u obliznje selo na klopu. Tamo smo zatekli lokalnu festu, sjeli na trgu u kafic (ah, bela Italia), i posmatrali akciju
Slikano je bez blica iz ruke da ne rastjeramo divljac
Naredni dan (koji ono po redu?)
Ujutro smo krenuli prema Austriji po prilicno lijepom vremenu. Prolazimo kroz predio pokriven stablima jabuka koje iz nekog razloga (rakija?) svi gaje.
Priroda je jos uvijek prelijepa, oblaci su sve blize i nize (ili smo mi sve vise?)
Marc je imao nove gume kad smo krenuli, pa koristi priliku da ih malo sastruze
Sad su definitvno prenisko (ili smo mi defitivno previsoko? - moram jednom odluciti, ali ne sada)
Posto kisa na 2200 + m nije bas nas tip zabave, visestruko nadzvucnom brzinom krecemo nizbrdo
Kisa je pocela pomalo i naravno, dva krleca sa autima su se zabili jedan u drugoga. Ja mislim da su jos tamo, jer sudarili su se Svabo i Madjar, a onda je dosla italijanska policija. Nema sanse da se sporazumiju
. Na ovako uskoj cesti sudar je pravo bed, u roku od 10 minuta smo organizovali bikers meeting:
Po sve jacoj kisi smo produzili do Austrije i malo poslije granice nasli sobu u selu Sillian. Cijela ova regija, sa gradicem Lienz u sredini je poznata kao centar za zimski turizam. Hotel je u vrlo staroj zgradi koja je nekada pripadala posti, sobe su OK. Tek sto smo parkirali motore u hotelskoj garazi - podrumu, pocinje pravi potop, Kisa je toliko jaka da je vidljivost pala na nekih 6-7 metara, a buka je tolika da u sobi nisam bio u stanju da cujem svoju pametniju polovinu dok smo se dovikivali telefonom.
Zbog kise smo skratili svoju dnevnu turu, tako da odlucujemo da se, ako vrijeme dozvoli, sutradan vratimo u Italiju i "odradimo" jos koji pass prije odlaska kuci.
Ujutro vrijeme je bilo "obecavajuce" za krelce poput nas...
... i shodno tome odzujasmo nazad u Italiju. Cesta su bile uglavnom mokre od kise, ali mi smo dolazili uvijek malo iza kise, tako da smo bili suhi. Malo prije pauze za rucak meni je uspijelo da ispustim bike pri brzini od oko 5-6 km/h (pijesak pod nogama). I tako se moja investicija u slidere (158 Eur) debelo isplatila. Jedna strana oklopa kosta oko 2200 Eur. Jedina uocljiva steta je bila na slideru:
Druzenje sa domacim stanovnistvom sitnog zuba
je uvijek zabavno
Blizu smo Cortine d'Ampezzo. Sa ove tacke na 2105 m zicara ide na 2752 m. Na vrhu je muzej, naime u ovoj vukojebini su se ozbiljno rokali artiljerijom u prvom svjetskom ratu. Na stijenama oko muzeja se jos uvijek jasno vide oziljci od granata.
Produzili smo dalje i vodjeni mojim pouzdanim GPS-om...
... presli jos par prijevoja. Sa svakim zaustavljanjem kisa je bila bliza
Malo poslije ove zadnje fotke kisa je pocela i pratila nas je nazad do Sillijana i naseg hotela.
Sutradan ujutro smo se spakovali, izvukli zvijeri na ulicu, a tamo nas je docekao svecani ispracaj, iako smo navratili sasvim nesluzbeno.
Ali toj cijena slave
Poslije ovoga smo imali cijelodnevnu voznju prema kuci kroz Austriju. Kisa je padala cijelim putem, krajolik je bio prilicno lijep, ali posto smo bili prezasiceni utiscima sa Alpa i Dolomita, nismo bas obracali paznju. Zadnje zajednicko stajanje je bilo par km prije Graz-a
Poslije ovoga Marc je otisao svojoj kuci (Burgerland), a ja sam oderao 200 km mokrog autoputa do Wien-a za 1:25 (nisu minute, sati)
Suveniri:
Eto, to je to. Nisam ovoliko pisao godinama, bas sam se preznojio
Tema: Jodlanje za dva motora part II (Posjeta: 4988 vremena)