duvjesnik1.jpgDubrovački vjesnik broj: 2995 - 20.06.2008.
"Bilo mu je samo dvadeset godina. Vozio je 'našminkan' bijesni motor brzinom kao da vozi po Grobniku. Bez kacige. Umro je u bolnici od zadobivenih ozljeda, od udarca u glavu nakon pada s motora u prometnoj nesreći. Strašna tragedija. To su te godine kada mladi divljaju …“


Koliko ste puta u svom životu čuli ovakvu priču i pomislili sa žaljenjem kako je taj mladi motorist bio na početku svog života. Razmišljali ste i o njegovim jadnim roditeljima koji su mu kupili taj prokleti - veliki i brzi motor. To su te godine. Jesu li doista „to te godine“ u kojima mladi ne razmišljaju o mogućim posljedicama kada sjednu na motor ili je pak riječ o nedovoljno razvijenoj prometnoj kulturi i činjenici da se kaciga ne stavlja na glavu zbog policije nego zbog vlastite sigurnosti, da divljanje s motorima pri velikim, ali i malim brzinama nije samo „đir“, već može i ima tragične posljedice? U drugim europskim zemljama sjedanje na motor bez kacige nezamislivo je i proglasili bi vas potpuno ludim, a policija takve iz istih stopa isključuje iz prometa. Platili biste i kaznu od koje bi vam se zavrtjelo u glavi. Kod nas to nije slučaj, čemu sudionici u prometu svjedoče svakodnevno i zato redovno viđamo motoriste u gradskoj vožnji skuterima - bez kaciga. Vidjet ćete ih i kako pretječu automobile s obje strane, prolaze nogostupom pa voze suprotnim smjerom…
Zar činjenica da je u proteklih šest godina poginulo trideset motorista, od kojih polovica nije nosila kacigu, nije dovoljno alarmantan podatak da se nešto poduzme? Zar trideset izgubljenih, uglavnom mladih života, nama ne znači ništa? Svjesni smo da policijski djelatnici, kojih je u prometu ionako premalo, ne mogu stajati na svakom raskrižju i kažnjavati motoriste koji prebrzo voze i ne nose kacigu, no nešto bi se ipak trebalo poduzeti. Svi smo svjesni i da oni kojima policija napiše kazne, iste rijetko plate i da odu u zastaru jer su prekršajni sudovi pretrpani prijavama.
Mladi motorist kojeg svakodnevno susrećemo kako svojom „zujom“ divlja po gradskim cestama i vozi preko 100 kilometara, i od kojeg nam se, kad ga sretnemo u prometu, doslovce digne kosa na glavi, na naše pitanje - zbog čega tako vozi te ugrožava i sebe i ostale sudionike u prometu - odgovorio je kako je svjestan posljedica, ali se zanese. I dok je on zanesen, pada mi na pamet što bi se dogodilo da moje dijete prelazi cestu u onom momentu kad njega „ponese“ brzina? Zbog istog motorista, kad je nedavno Starčevićevom ulicom prošetao svoj motocikl preko sto kilometara na sat (naravno, bez kacige), jedna je naša sugrađanka više puta zvala policiju i prijavila ga. Bez reakcije. Ovaj mladi motorist ne bi uopće trebao imati vozačku dozvolu, a zakon bi za rješavanje takvih poznatih slučajeva u prometu – trebao postaviti pravila. Koliko naš brzi sugovornik ima prekršajnih prijava zbog prekoračenja brzine i nenošenja kacige ? I još uvijek ima vozačku dozvolu!!!!
Koliko roditelji koji su svojoj djeci kupili male skutere s blokadom od 50 km/h, koju može skinuti prvi automehaničar, nadziru svoju djecu? Znaju li roditelji problematičnih motorista što njihova djeca rade i kako voze? Jesu li ih savjetovali da nose kacigu, da ne voze brzo? Vjerojatno jesu, ali mladi misle kako su najpametniji. Na naše pitanje upućeno Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj kakva je suradnja s roditeljima mladih motorista čija su djeca počinitelji prekršaja u prometu, odgovorili su kako „nije na zavidnoj razini“. Mnogi roditelju putem svojih veza djeci čak i „sređuju“ prekršajne prijave, a na taj način čine još gore, očito nesvjesni kako nema ništa gore nego pokopati vlastito dijete. Ovoj priči treba nadodati i činjenicu da postoje i neodgovorni roditelji koji svoju malodobnu djecu voze na motorima. Nerijetko, svi mi u prometu susretnemo „tatu“ ispred kojeg na skuteru sjedi dijete od tri godine i to unatoč zakonskim odredbama koje kažu da se djeca do 12 godina uopće ne smiju voziti na motoru.
Prema službenim statističkim podacima PU dubrovačko-neretvanske najčešći uzrok prometnih nesreća motorista je neprilagođena brzina, a 50 posto motorista prilikom nesreća nije nosilo kacigu. U razdoblju od 2002. do 2007. naplaćeno je 20 tisuća kazni za nenošenje kacige koja je donedavno iznosila 700, a od 17. lipnja i stupanja na snagu novog zakona iznosi čak 1000 kuna. Osim povećanja visine kazne, novi zakon nije donio ništa nova motoristima, a nije ni precizirao, što je trebao, kakve se kacige moraju nositi. Doktor željko Marušić s Fakulteta prometnih znanosti kaže kako je naš prometni sustav daleko od idealnog, a sve što nije dobro za automobile (crne točke, sklizak asfalt, loša kultura vožnje...), znatno je opasnije za motocikle.
-Svakodnevno nailazimo na motore koji voze brže od 100 km/h, i nikom ništa . Dok se ne dogodi tragedija. Velikim zvonima su oglašeni uspjesi u hvatanju prebrzih automobila na autocestama, u situacijama koje su neusporedivo manje rizične i pogibeljne. Slično se može kazati za uporno hvatanje vozača u brzinskim prekršajima, u vožnji bez velike opasnosti, dok im u drugim okolnostima pred nosom fijuču nerazumno brzi motocikli –ističe Marušić.
Prema njegovim riječima, hvatanje i kažnjavanje prebrzih vozača na dva kotača neusporedivo je zahtjevnije, napornije i rizičnije nego zaustavljanje sporijih automobila koji su ipak u prekršaju. No to ne bi trebao biti razlog zaziranja od takvih akcija. Marušić smatra i da zakon treba biti jednak za sve, a da struka može ponuditi dovoljno učinkovitih metoda i prijedloga koordiniranih akcija za discipliniranje vozača motocikala, koji su zbog iznimno brze vožnje tempirana bomba na cestama. Kad to postane uobičajenom praksom na prometnicama s najvećim rizikom, bez predvidive logike, motociklisti će manje odvrtati gas i bit će manje osmrtnica u novinama- zaključio je na kraju Marušić.
Kako bi se povećala sigurnost motorista, koji ipak nisu uvijek krivi za nesreće, svatko treba napraviti najviše što može - od djelatnika Hrvatskih cesta, prometnih instruktora i policije, do obrazovnih ustanova i roditelja onih koji na dva kotača postaju opasnost na cesti. S obzirom na statističke podatke i činjenicu da godišnje pogiba pet motorista - jasno je kako svi zajedno ne činimo koliko bismo mogli kako ta brojka ne bi bila tako stravična. I kako ne bismo slušali stravične priče o mladiću koji je, vozeći prebrzo svoj 'bijesni' motor bez kacige, poginuo, a imao je tek dvadeset godina….

DVADESET PUTA OPASNIJE
Prošle godine je na hrvatskim cestama među 116 poginulih na motociklima i skuterima čak 40,5 posto bilo bez kacige. Prema mišljenju željka Marušića s Fakulteta prometnih znanosti, kad se uzme u obzir da motociklisti u prometu sudjeluju, razmjerno prijeđenim kilometrima i prevezenim osobama s manje od jedan posto, dolazimo do zaključka da vožnja na motociklu nije 20 posto opasnija, nego 20 puta! Zbog toga je vozače na motociklima potrebno drukčije tretirati nego vozače automobila.

Livia Sinković