Sa Vespom do Albanije i nazad u jednom danu?
Kako je to izgledalo i zbog čega se odlučio za taj đir pročitajte u Doktorovom putopisu.




Za čitavu ovu malu avanturu treba zahvaliti mojoj voljenoj supruzi i njenom tjednom čišćenju stana te je od mene zahtijevala da se i ja uključim u taj nužan zadatak. Toliko me je taj bezobrazluk zaprepastio da sam se morao odmah smiriti i popiti čašicu albanskog Skenderbeu konjaka. Međutim nije ga bilo više ni kapljice. Eto sada me je učinila poći u Skadar po bocu-dvije. Za despet nisam išao ni sa autom ni sa Suzukijem nego sa PX 150, crvenom.

U Albaniji sam već prije bio dva puta sa motorom tako da sam znao što me putem čeka. Stoga sam ne prtljažnik uprtio još jednu rezervnu gumu i gotovo prazan ruksak. Vrijeme je bilo predivno, Vespa napumpanih guma i puna tanka te veselo krenuh na put. Na graničnom prijelazu Debeli Brijeg bio sam za cca. 45 min. i ušao u Montenegro bez ikakvih problema. Pazeći na česte radarske kontrole od Herceg novog do trajektnog pristaništa u Kamenarima uspio sam uloviti već pun trajekt i gotovo istog trenutka je trajekt krenuo. Za motor i osobu je cijena 1.5 E. Do Ulcinja sam stigao u jednom dahu ne vjerujući da Vespica 150 tako glatko i lijepo ide trošeći cca. 2,5 l na 100km. U Ulcinju sam natankao pun rezervar čuvajući 1lit. mješavine u pretincu za teška vremena kao rezervu. Sada je počela vrlo čudna i loša cesta do mjesta Vladimir koje je blizu graničnog prijelaza sa Albanijom. Da sam blizu Albanije svjedočila su mnoga vozila reg. oznake SK, TR i DR. što se tiče prirode osim nekoliko prolaza kroz klisure i kroz tunel kroz koji knap prođe manji kamion, nije me ništa impresioniralo osim gomila smeća sa strana ceste. Susreo sam se sa više lijepih primjeraka domaćih životinja i ponosno došao do graničnog prijelaza sa Albanijom.


Policajci su na strani Crne Gore bili vrlo susretljivi i zanimalo ih je koja me je to nevolja ljuta natjerala da sa Vespom idem u Skadar. Da riješim daljnu debatu rekoh da je u pitanju oklada za Skenderbeu konjak......... jer ne bi ti ja ni za cijelo jagnje iz Dubrovnika do Skadra i nazad u jednom danu, reče jedan od njih.  Na strani Albanije čekanje. Ovo mi je već treći put da prelazim ovu granicu i svaki put je bila druga procedura i uvijek sam platio drugačiji iznos taksi za ulaz u zemlju. Tako je bilo i ovaj put s time da sam morao proći 4 šaltera, na svakom platiti po 1E da bih konačno na posljednjem platio još 10E kao i zadnji put, za ulazak u smislu takse. Normalno da zauzvrat nisam dobio nikakvu potvrdu, a ispisali smo barem 3 formulara. Konačno su me propustili i do Skadra mi je ostalo 13km vrlo dobre i široke ceste. Uz ugodno izbjegavanje krava, prasadi i kravljih izmeta - što kod svježih može biti vrlo opasno za stabilnost Vespe, ušao sam u Skadar preko znamenitog mosta - žile kucavice njihovog prometa i transporta dobara. O izgledu i stanju istoga najbolje svjedoči fotografija. Čak je napravljena lijepa rampa sa blagom kosinom da Ferrariji i Lamborghiniji ne bi zastrugali sa spojlerima.


Sam Skadar je u posljednjih nekoliko godina doživio velike kozmetičke promjene, tako da su sve fasade na glavnim ulicama svježe obnovljene i obojane što za one sporedne ulice ne bih mogao reći. Ima puno više automobila nego prošli put i vozi se na srce. Hrabro, hrabro i totalno bez ikakvih pravila, samo po gasu. Uspjevši nekako naći dućan sa konjakom, kupio sam dva - svaki po 3,5 E i litru vrlo dobrog maslinovog ulja po cijeni od 4E. Polovicu puta sam obavio i sada me je još čekao put nazad. Usput sam zastao kod vrhunske Vespe, iz 60-ih godina, ali mislim da vlasnik nije ni svjestan što ima. Izlaz iz Albanije protekao je opet po drukčijem ključu nego prethodnih puta s time da ovaj put na ni jednom šalteru nisam trebao ništa platiti.


Ulaz u Crnu Goru protekao je uz šaljenje na moj račun i putovanja sa Vespom, a kod Ulcinja sam čak uspio naletjeti na radar. Umjesto dozvoljenih 80km na sat imao sam 93km na sat. Gotovo da sam bio ponosan na postignutu brzinu, a na pitanje policajca kuda žurim odgovorio sam opet da je u pitanju oklada i da moram stići prije osam sati u Dubrovnik iz Skadra .............. a kada je tako požuri junačino rekoše mi bez naplate kazne. Kod Svetog Stefana počeo se je spuštati mrak, a granični prijelaz sa Hrvatskom prošao sam već po debelom mraku, sa istim benzinom kojega sam tankao u Ulcinju. Dotočio sam onu litru rezerve i tako stigao kući u Dubrovnik. Zadovoljan, sretan i malo umoran otvaram kućna vrata i tad mi je skliznuo iz ruke jedan Skenderbeu konjak. Nema veze, ostao mi je još jedan, litra maslinovog ulja i prekrasne uspomene na predivan dan proveden sa Vespom.  

Tekst i fotografije:
Doktor