Prvi dio: DEVET SATI DO ZAGREBA


Pod pokroviteljstvom General turista i ACI-a u ponedeljak sam motorom krenuo na desetodnevno putovanje prema Turskoj. Prva postoja bila je Zagreb. Krenuo sam oko devet ujutro. Dan je bio idealan za vožnju nakon kiše koja je tijekom noći padala. Neum, kavica, a potom Ploče i uključivanje na autocestu u Rvaci. Iako svi turisti našu autocestu smatraju jednom od najljepših, ako se vozite motorom i naša, i bilo koja, ubrzo postane dosadna. U Splitu silazim sa autoputa i krecem Starom ličkom. Sinj, Peruča, Knin a onda na sred ceste znak OBILAZAK ali ne i kuda , dokle...! Krećem u smjeru Zadra. Piše 78 kilometara. Prvih par kilometar vozim polako da ne promašim znak koji me vraća na glavnu cestu no njega nema i nema. E, naši cestari. U Kistanjama, nadomak Zadra vidim putokaz za Benkovac i Obrovac. Turisti u kamp kućicama ispred mene usporavaju, osvrću se pa produžuju prema Zadru. Mi domaći skrećemo prema Obrovcu. Cesta očajna, kao i prizori uz cestu. Kuća do kuće sve spaljene još od Domovinskog rata. Prava turistička promidžba, nemo što! Nakon sat vremena stižem u Obrovac. Sjećate ga se? Iz vremena socijalizma kada je tu sagradjena tvornica glinice, a glinice ni za lijeka u cijeloj regiji. Inače Obrovac je simaptičan i lijep gradić na obali rijeke Zrmanje. Odmah sam se sjetio Vinetua i filmova koje su njemački filmaši šezdesetih godina snimali u kanjonu Zrmanje. Nakon još pola sata napokon dolazim do Gračaca i vraćam se na glavnu cestu prema Plitvicama. Ipak, nije mi žao. Pa kada bi inače obišao Obrovac i kanjoj Zrmanje koji je zbog svoje ljepote nezaboravan. Ulaz u Nacionalni park prepun turista iz svih dijelova svijeta. Motorista kao u priči. Svima je draže putovati sporednim cestama. šteta da je Stara lička, od kada se otvorila Dalmatina će u većem dijelu poprilično zapuštena. Na nekim dionicama godinama nije bačena ni lopata novog asfalta. šteta, Lika je doista veliki turistički potencijal pogotovo sad kada je, valjda zbog rijetkog prometa, priroda u njoj probujala punim mirisima i bojama. Nakon devet sati, dva sata kasnije nego sam planirao, stižem u Zagreb, a potom u Samobor iz kojeg u srijedu krećemo prema Pamukkali, Kleopatrinim bazenima.