PODEŠAVANJE OVJESA

Podešavanje ovjesa jedna je od vrlo bitnih stvari koje bi trebali napraviti na vašem motoru ali ujedno i relativno komplicirana ako ne znate što radite. Ako ste negdje našli postavke za vaš motor (ili vam odgovaraju tvorničke postavke) dovoljno je ispravno ih postaviti, međutim za pravilno podešavanje ovjes bi morali točno podesiti po vašoj težini. Kako se radi o dosta opširnoj temi, a da bi se malo bolje upoznali sa tematikom objavit ću je u nekoliko dijelova.
U prvom dijelu nekoliko općenitih podataka o ovjesu i za početak o podešavanju predopterećenja na zadnjem i prednjem ovjesu.

• 1. šTO JE USTVARI OVJES?
  
  Ovjes vašeg motocikla dizajniran je prvenstveno u svrhu apsorbiranja nerevnina na cesti i držanja kontakta guma sa podlogom. Većina ovjesa na motociklima bazirana je na oprugi. Da bi se spriječilo da opruga odskače gore-dolje kao jojo, kretanje opruge se kontrolira damperima.Damperi su “kao uljem ispunjena pumpa za bicikl”. Pumpa će se gibati brže ili sporije u ovisnosti o veličini rupe kroz koju se pumpa ulje i gustoći ulja. Svi motocikli imaju i oprugu i dampere. Opruga se često može vidjeti na zadnjem ovjesu gdje je van dampera dok se na prednjem ovjesu nalazi unutar dampera.

  Prednji ovjes je nezavisan o zadnjem ovjesu i može različito reagirati na cestu i uvjete vožnje.

  Gdje početi?
  
  Trebalo bi početi sa uputstvima za vaš motocikl gdje možete pronaći upute što se sve može podestiti te gdje se nalaze svi vijci za podešavanje ovjesa.

  U zavisnosti o modelu vašeg motocikla moći ćete podesiti neke ili nijedne od ovih postavki:

  1.Predopterećenje (napetost opruge, bazirano na vašoj težini)
  2.Damping (brzina tlačenja opruge i povratka u normalno stanje)
  – Kompresija (compression) – napredna kontrola dampinga, brzina tlačenja opruge
  – Povrat (rebound) – napredna kontrola dampinga, brzina povrata opruge u normalu nakon tlačenja

  Zamijetite da su kompresija i povrat dio dampinga.

  Nakon što ste utvrdili što sve i kako možete podešavati uzmite olovku i papir i zapišite trenutne postavke kako bi mogli sve vratiti u početno stanje ako nešto sa novim postavkama ne bude u redu. Obično se radi o brojanju “klikova” dok se okreće vijak za podešavanje kompresije i povrata dampinga. Predopterećenje je nešto lakše zapaziti jer se može vidjeti u kojem je položaju “zub” na zadnjem ovjesu odnosno “prsten” na prednjem.

  Proizvođači su uložili mnogo vremena i novca u istraživanje i razvoj i njihov je financijski interes da motocikl ima dobre vozne osobine te zbog toga tvorničke postavke ne bi trebale biti tako loše. Usporedite vaše postavke s tvorničkim. Ako su različite i mislite da vam trenutne postavke ne odgovaraju, namjestite ih po tvorničim postavkama.

  Trebate biti u mogućnosti ispitivati razne postavke i vraćati ih na tvorničke ili vaše originalne. Nemojte se “igrati” sa postavkama ako ne znate što radite i ako vam nisu jasni gore spomenuti pojmovi.

• 2. PODEšAVANJE OVJESA PREMA VAšOJ TEžINI (PREDOPTEREĆENJE)
  
  Za podešavanje ovjesa trebat će vam alat preporučen u uputstvima za motocikl, metar, a dobro bi došla i pomoć 2-3 prijatelja. Trebat će vam strpljenja i vremena. Najbolje je da podesite motocikl prema uvjetima gdje ga najviše koristite (cesta ili staza). Igranje sa slučajnim podešavanjima neće vas daleko odvesti. Ovjes vašeg motocikla može se podijeliti na slijedeće:

  Prednji kotač:
  Predopterećenje (preload)
  Kompresija (damping compression)
  Povrat (damping rebound)

  Zadnji kotač
  Predopterećenje (preload)
  Kompresija (damping compression)
  Povrat (damping rebound)

  Ako vaš motocikl nema neke od ovih postavki morat ćete se zadovoljiti sa onim što imate ili kupiti neki “aftermarket” ovjes ako je neophodno. Ovjes morate podešavati po pravilnom rasporedu. Najbolje je početi sa predopterećenjem jer je to bazirano na vašoj težini i relativno lako za podesiti, a zatim podestiti sve ostalo.

  Zadnje predopterećenje
  
  Bez obzira na vašu težinu, kad sjednete na motocikl on bi trebao malo “potonuti” (oko 30 mm) ali ne previše. Morate omogućiti da zadnji ovjes ima dovoljno hoda u vožnji, a ne samo da nosi okvir motocikla. U isto vrijeme trebate imati malo hoda viška. Ako motocikl previše “propadne” povećajte predopterećenje, a ako ste lagani i motocikl se jedva pomakne pod vašom težinom, morate smanjiti predopterećenje.

  Slijedi detaljniji opis. Ovo je lako podesiti ali može biti zbunjujuće pa je bitno da se prati korak po korak.

1.korak	2.korak	3.korak

1. korak: Prvo treba pronaći potpuno neopterećen hod vašeg zadnjeg ovjesa. Postavite motocikl na centalnu nogaru. Ako je nemate morate pronaći način da podignete zadnji kotač (sa uporištem ispod mašine) tako da nema nikakve težine (uključujući težinu motocikla) na zadnjoj osovini i kotaču. Tu će vam dobro doći oni prijatelji koji bi trebali podignuti zadnji kotač u zrak. Izmjerite udaljenost između zadnje osovine i fiksne točne točno iznad (npr. neki vijak). Zapišite tu mjeru. Nemojte upotrebljavati “štender” jer na taj način još ima težine motocikla na zadnjoj viljuški.

2. korak: Pronađite normalan hod vašeg zadnjeg ovjesa. To je vrijednost koju dobijemo samo sa težinom motocikla bez vozača. Skinite motocikl sa nogare (ili podupirača) i pritisnite nekoliko puta na zadnje sjedište da osjetite tvrdoću ovjesa. Nakon toga izmjerite udaljenost između onih istih točaka kao u prethodnom koraku.

3. korak: Pronađite potpuno opterećen hod vašeg zadnjeg ovjesa. To je vrijednost koja se dobije sa težinom motocikla zajedno sa vozačem u normalnom sjedećem položaju. Prvo nekoliko puta poskočite u sjedištu da otpustite ovjes zatim sjednite u svom normalom položaju sa rukama na volanu i nogama na nogarama. Da se ne bi izvrnuli namjestite motocikl uz neki zid ili opet zamolite one prijatelje da pomognu pridržati motocikl i izmjeriti ponovo onu istu udaljenost između zadnje osovine i fiksne točke iznad.

Slijedeće stvari koje treba razumjeti su dva pojma kojeg sa engleskog možemo prevesti kao “statički hod” (static sag) i “hod pod opterećenjem” (rider sag) dakle sa vozačem na motociklu.

“Hod pod opterećenjem” je razlika između koraka 1 i 3. To je vrijednost hoda potpuno opterećenog ovjesa.

“Statički hod” je razlika između koraka 1 i 2.  Pokazuje koliko težina motocikla djeluje na zadnji ovjes ili koliko možete podignuti zadnji dio motocikla bez vozača prije nego dođete do vrha hoda ovjesa.

Poznata firma proizvođač trkačih ovjesa preporuča da “hod pod opterećenjem” bude oko 30-40 mm, a “statički hod” oko 5-10 mm. Međutim to ovisi o vašem motociklu odnoso proizvođaču. što više imate “hod pod opterećenjem” to je mekši ovjes.

Zbog toga ako vam je “hod pod opterećenjem” manje od 30 mm tada vam je preveliko predopterećenje, a ako je veće od 40 mm onda je malo premekano. Kada namjestite “hod pod opterećenjem” što je bliže moguće 30-40 mm trebate provjeriti “statičko opterećenje”. Ako vam je ono veće od 10 mm možda ćete trebati jače opruge, a ako je manje od 5 mm ili ga uopće nema, tada su vam opruge pretvrde za vašu težinu.

Ako ste prisiljeni napraviti neki kompromis pokušajte imati barem malo “statički hod” da bi spriječili ovjes da dođe do vrha svog hoda.

Prednje predopterećenje

Prednji ovjes se isto može namjestiti po “statičkom hodu” i “hodu pod opterećenjem”. Ovo je posebno korisno da bi ustanovili da li trebate mekše ili tvrđe opruge. Upotrijebite isti sistem kao što je opisano za zadnji ovjes. “Hod pod opterećenjem” bi trebao biti 35-48 mm, a “statički hod” 25-30 mm.

Postoji i druga metoda koju ćemo sada opisati. Cilj vam je da vaš motocikl upotrebljava što je više moguće hoda prednjeg ovjesa bez da ovjes dođe do dna čak i u ekstremnim situacijama.

Stavite plastičnu obujmicu (kao na slici iznad) oko prednje viljuške iznad gumene brtve (radi se o up-side-down viljuški). Stegnite je toliko da može klizati po viljuški ali pazite da ne bude prelabava. Kad ste to obavili sjednite na motocikl i vozite se koristeći što više raznih uvjeta vožnje (zavoji, kočenje, ubrzanja pa čak i podizanje na zadnji i prednji kotač) koje i inače koristite. Nakon vožnje vidjet ćete gdje se nalazi obujmica i prema tome namjestite prednje predopterećenje. Obujmica bi trebala biti 10 mm iznad donje točke ovjesa. Smanjenje predopterećenja dat će vam veći hod. Ako vam se dogodi da ovjes “udara” u granicu svog donjeg hoda povećavajte predopterećenje dok se obujmica ne zaustavi na 10 mm iznad te granice. Trebali bi uvijek ostaviti tih 10 mm hoda za slučaj iznenadnih situacija (kada prilikom naglog kočenja naletite na rupe na cesti itd).

“Hod pod opterećenjem” ili negativni hod opruge zadužen je za optimalan kontakt stražnje gume sa cestom prilikom naglih kočenja, ili prednje gume prilikom naglih ubrzavanja. Ostatak ukupnog hoda opruge (pozitivan hod) služi za savladavanje neravnina na cesti i prelaženje raznih kompresija do kojih dolazi prilikom vožnje.

To bi bilo ukratko o predopterećenju. Kako ovo predstavlja najjednostavniji dio podešavanja ovjesa nadam se da sa ovim nećete imati problema. U slijedećim nastavcima bit će riječi o malo kompliciranijim dodatnim podešavanjima kako prednjeg tako i zadnjeg ovjesa.

Prevod i obrada: Dado