KAKAV MOTOR KUPITI I ŠTO NAKON KUPNJE
Nažalost, cijeli niz nemilih događaja koji su se u posljednje vrijeme događali na našim
prometnicama potaknuo je temu ovog teksta. Ljeto je tek počelo a mi u našoj
županiji već imamo četvero poginulih i jednog teško ozljeđenog vozača motora.
Mjerodavni kažu da je najčešći uzrok nesrećama brza vožnja. Ali da li je baš
tako i što to znači. Ako malo pažljivije pogledamo vidimo da se većinom radi o
mladim ljudima i novo kupljenim motorima, odnosno nepoznavanju vozila na kojemu
se sjedi. Pokušat ćemo pojasniti koje kriterije bi trebalo poštovati prilikom
odabira motora i kako se odnositi prema istom u periodu privikavanja.
Vozači koji su počinjali voziti motore prije 20-30 godina su imali sreću da su vozili
raznorazne «Tomosakije», od APN-a, preko 15-tica do Devedesetki, pa kasnije
prelazili na MZ i Jawe, odnosno s 50 ccm na 250 i 350 ccm. I sve su to bili
motori s mjenjačima. Danas je nažalost situacija malo drugačija. Nema više
Tomosa, voze se scooteri nakon kojih se u većini slučajeva kupuju motori koji
blago rečeno prilikom starta «kopaju asfalt ispod sebe». Ponuda je velika,
praktički sve što se u svijetu proizvodi, pa odabir motora ovisi o tome s
koliko novaca se raspolaže i, naravno, što se kupcu sviđa. A kupci, najčešće
mladi ljudi, podržani od roditelja koji ih žele nagraditi za raznorazne životne
uspjehe, žele pod sobom osjetiti nešto snažno, nešto moćno s čime će dobiti i
važnije mjesto u društvu koje ga okružuje.
Potpuno pogrešni kriteriji. Motore treba kupovati prema svojim sposobnostima vožnje.
Veličinu i snagu motora treba mjenjati postepeno. I odrastali smo tako. Prvo
smo naučili puzati, pa hodati a tek onda trčati. Nakon scootera, najpametnije
je kupiti motor od 125 ccm, pa bez obzira koliko kupac godina imao. Nisu bitne
godine starosti nego godine provedene u «sedlu». Prelazak sa scootera na motor
sa brzinama je najveća stepenica u razvoju jednoga budućeg motoriste. Motori na
kojima se manualno mjenjaju brzine se sasvim drugačije ponašaju na cesti,
sasvim ih se drugačije vozi a i položaji komandi su im drugačiji. Nakon što se
prođe škola 125-tice može se preći na veće i jače motore, po mogućnosti 600 ccm
a onda i na one najjače.
Naravno, osim upoznavanja samog motora, potrebno je i poznavati ceste po kojima voziš. A
vozač motora cestu upoznaje potpuno drugačije od vozača automobila. Sve je
važno, profil ceste (da li ima izbočina ili udubljenja), vrsta i pohabanost
asfalta, nagib ceste u zavojima, mjesta sa opasnošću od odrona, udarne rupe, a
za gradsku vožnju ponovno šahtovi. Ali ne samo udubljeni šahtovi. Za motore
svojevrsnu opasnost predstavljaju i šahtovi koji su u visini ceste. Na tim
metalnim šahtovima gume gube grip i mogu biti veoma opasni ako se na njima koči
ili snažno ubrzava. Gradske prometnice znaju biti i pune raznih masnoća od
automobila, što je još jedna u nizu opasnosti za vozače motora. Gustoću prometa
i neobaziranje vozača automobila na motoriste neću ni spominjati, to je tema za
sebe.
Dakle, mladog vozača motora čeka toliko novih opasnosti na cesti. Na njih se treba
privikavati postepeno, najčešće iskustveno, ali sve je puno puno lakše kad ste
na manjem i lakšem motoru kojemu guma ne proklizava prilikom svakog starta.
Međutim, usprkos svim savjetima, mnogi su nestrpljivi pa kao prvi motor odabiru jake
motore, a nisu svjesni koliko su nedorasli zadatku. Motor je kao i oružje. S
puškom se može ići u lov i uživati, a može se isto tako naškoditi sebi ili
drugome. Zato kad se kupi motor voziti se mora polako i oprezno ma koliko god
se činili smiješni sami sebi. Motorom treba vladati i niti u jednom trenu vlast
ne predati njemu. Čak i iskusni vozači kad pređu na nepoznat motor jedno
vrijeme voze oprezno. Motor ispod sebe treba osjećati, s motorom treba srasti,
znati njegove mogućnosti i nikad ne testirati do krajnjih granica. Za to
postoje trkače staze (napr. Grobnik), gdje vladaju neki drugi standardi
sigurnosti, ali o tome ćemo jednom drugom prilikom.
Administrator, Doktor & F6
